Da li biste sebi dozvolili da danas budete gori u odnosu na juče?
Da ne napravite nikakav pomak, već da idete unazad?
Ili da danas budete neutralni, ni napred ni nazad?
James Clear je u svojoj knjizi opisao kako 1% svakog dana može da utiče gledajući na period od godinu dana.
To je već postalo kliše na društvenim mrežama, ali je zaista tako.
Zamislite samo da svakog dana narednih godinu dana barem za 1% budete bolji no prethodnog dana?
Gde li bismo svi mi završili…?
Ja sam lik koji voli spektakle. Kad ga radim volim da bude na veliko. Ne interesuju me sitne stvari.
Onda tako i postupam – ništa ne radim duži vremenski period i onda jedan dan bih sve.
Za jedan dan bih voleo da pročitam celu knjigu.
Za jedan dan bih voleo sav posao da završim.
Za jedan dan bih da se vidim sa svima.
Za jedan dan bih jednostavno SVE.
Zašto sam ovo pomenuo? Moj problem jeste taj što jedan veliki zadatak ne podelim u manje akcione korake koji će me iz dana u dan sve više približavati finalnoj tački, već čekam, odlažem, prebacujem i onda poslednja nekoliko dana hoću sve da završim.
Ali ne ide to tako… Rezultati nisu dobri kada radiš pod velikim pritiskom u poslednjem momentu.
Kakav si bio juče određuje kakav možeš biti danas
Pitanje iz naslova ovog newslettera je jedno od pitanja koje postavljam sebi u dnevniku koji pišem svakog jutra.
Ne prođe dan da se ne osvrnem na prethodni i vidim šta sam radio, kako sam postupao, kakve su mi misli bile, gde sam grešio.
Prethodni dan postavlja određeni standard, ili bolje reći normu koju ja treba da ispunim. Tako barem ja zamišljam dan po dan.
Ukoliko sam juče uradio nešto dobro, kako da danas uradim nešto još bolje ili barem isto toliko vredno?
To ne mora biti bolje u istom slučaju, npr. učio sam danas 2h – znači sutra bi trebao da učim 2,5h…
Može biti neka druga aktivnost, npr. da nahranim pse lutalice, pozovem prijatelje sa kojima se dugo nisam čuo, odradim jak trening.
Sve u svemu, cilj svega ovoga je da napredujem malo po malo, na poljima koji su meni od velikog značaja.
Ukoliko pratiš svoje dane možeš i da ih poboljšaš
Kako ja mogu znati kako mi današnji dan može biti bolji ako ne znam kakvi su bili prethodni?
Ovo je prva stvar na koju trebamo obratiti pažnju – DOKUMENTOVANJE.
Naravno da možemo da se prisetimo kako je bilo juče, ali kroz 24h nam se može desiti toliko stvari da jednostavno ne možemo sve popamtiti.
Zato se vode dnevnici – to su mesta gde svakog dana pišeš svoje misli, osećanja, obaveze, posvete… Šta god je tebi srcu milo, to ćeš svakako samo ti čitati.
Kada beležiš sve o svakom danu ponaosob stvaraš sebi mogućnost da napraviš korak napred.
Onog momenta kada pročitaš sve šta se izdešavalo prethodnog dana ti znaš šta danas treba da uradiš kako bi bio bolji.
Nesvesno sam stagnirao
Pokušavao sam da vodim dnevnik i da piskaram svoje misli ali nije mi bilo to to, uvek sam se osećao kao da gubim vreme.
Pišem ja tamo neke gluposti, serendam, urnišem druge a da to oni ne znaju.
Međutim, falila mi je struktura, suština – zbog čega ja ovo pišem.
Falio mi je set pitanja na koja bih odgovarao kako ne bi pisanje bilo uzaludno.
Obustavim ti ja pisanje, mrzelo me je da vodim dnevnik i kroz par dana izađe mi post od jednog Nicolasa koga pratim.
U postu je govorio o tome da svakog dana vodi dnevnik minimum 30 minuta po ustajanju.
Ono što me je privuklo jeste set pitanja, kako ih on naziva ”prompts” koje on koristi i koja mu pomažu da lakše piše dnevnik.
1) ”What did I do yesterday?”;
2) ”What am I working on?”;
3) ”What’s coming up?”;
4) ”What am I grateful for?”.
Onog momenta kada sam to video, rešio sam da isprobam. S tim da sam ja malo izmenio pitanja:
1) ”Overview” – tu pišem generalno sve šta mi padne na pamet;
2) ‘‘Šta sam uradio juče? Da li sam nekome pomogao, da li sam nekoga usrećio?” – najviše se fokusiram na ovo drugo pitanje jer je meni mnogo bitno da sam učinio nešto dobro za drugog… Bilo da je to sitnica, volim da zabeležim jer tako sam sebe motivišem na nešto što će druge usrećiti ili im pomoći;
3) ”Na čemu sam zahvalan?” – ne želim da izostavim Boga jer sam mu zahvalan na mnogim stvarima. Želim da svakog dana to napišem, jer znam da ne mogu ništa više dostići ukoliko se ne zahvalim na onome što sada imam. Bog je taj koji me je doveo do ovde gde se nalazim, zato želim da mu se uvek zahvalim i pomolim za nešto što je meni veoma drago;
4) ”Kako mi može današnji dan biti bolji?” – ključno pitanje koje dolazi na kraju. Želim da na kontu svega što sam napisao donesem zaključak. Zato dnevnik i pišem ujutru, da bih postavio dan i sam sebi ”obećao” šta ću da radim.
Rezultati su za mene fenomenalni
Ovakvim struktuisanim pisanjem nisam osvojio kule i gradove, ali sam na putu ka tome.
Upravo sam izbrojao. Od 22. februara kada sam rešio da svakog dana vodim dnevnik, 14 dana sam propustio. To je zato jer sam perfekcionista i želim da svakog dana napišem roman, ali jednostavno to tako ne može.
Hajd… Nema veze, oprostiću sebi tih 14 dana. Ali svih ostalih dana sam napredovao ne za 1%, nego za 5-6%. Ono što zapišem, to i uradim.
Sada sam mnogo svesniji i sa ljudima imam drugačiji odnos, zato što prvo sam sa sobom porazgovaram o svemu pa tek onda širim dalje. Zato sam i počeo da pišem dnevnik.
Možete slobodno da iskoristite moj šablon. Probajte pa javite.
Toliko od mene. Vidimo se sledeće nedelje sa novom pričom.
– Nicolas